Pula u oku Richarda Colta Hoarea

Putnicima prošlih stoljeća Pula je često bila usputna stanica. Nakon ukrcaja ili za boravka u Veneciji ili Trstu pristali bi tu ili bi pak otišli na izlet Istrom, bez ikakvih očekivanja, i iznenadili se. Jedan od takvih putnika bio je Richard Colt Hoare, pripadnik engleskog plemstva, potomak osnivača prve britanske banke (koja do danas traje kroz već jedanaest generacija), ali Hoare je, prije svega bio antikvar, arheolog i slikar.

Rođen je 1758. predodređen da se u nekom trenutku zaposli u obiteljskoj banci što je i učinio, no njegov je djed imao drugačije planove. Obitelj je u vlasništvu imala imanje Stourhead koje se prostiralo na tisuću hektara, a o njegovoj povijesnoj vrijednosti svjedoči i to što je od 1946. pod posebnom skrbi države – National Trust for Places of Historic Interest or Natural Beauty. Djed je, kako bi bio siguran da će imanje biti očuvano u slučaju propasti banke, od Richarda zahtijevao da se odrekne posla te na njega prepisao imanje, a to mu je omogućilo da se posveti studiju arhelogije i putovanju. Hoare se 1783. vjenčao s Hester Lyttelton s kojom je imao jednog sina, a drugi je, zajedno s majkom, umro pri porodu 1785. Iste godine Hoare je napustio posao bankara te za utjehu, zbog Hesterine smrti, kreće na svoje prvo veliko putovanje u Francusku, Italiju i Švicarsku.

Richard Colt Hoare na slici Princea Hoarea , 1783.; Hester Lyttelton (1762 – 1785), supruga, na slici Samuela Woodfordea, 1783.; Richard Colt Hoare i sin Henry (1784 – 1836) na slici Samuela Woodfordea, 1795-6.

Mnogo godina kasnije, 1815. biti će objavljen priručnik o putovanju Italijom u kojem će tek u jednoj bilješci spomenuti Pulu:

From Trieste I made a very interesting excursion along the coast, as far as Pola in Istria, sleeping on shore every night, and was highly remunerated by a sight of the magnificent amphitheatre, temples, &c, which that city still possesses.

Iz Trsta sam otišao na vrlo zanimljiv izlet duž obale, sve do Pule, u Istri, spavajući na obali svake noći, i bio sam izuzetno nagrađen vidjevši veličanstveni amfiteatar, hramove i slično, što taj grad još uvijek posjeduje.

U Puli se sigurno zadržao kratko, ali dovoljno da napravi skice od kojih će kasnije nastati dva akvarela i jedan crtež (graphite, pen and brown ink, and brown wash on medium, slightly textured, cream laid paper) datiran na 1788. godinu Skice su nastale 1788., ali je tek 1817. objavljena mapa Views in Saxony, France, Spain, Reba, Italy, Sicily…. koja ih je sadržavala. Hoareove crteže je naknadno obojao John Warwick Smith (1749–1831), britanski akvarelist, koator navedene mape. Svega dvije stranice teksta su posvećene Italiji, a od toga gotovo čitava jedna Puli. Hoare uglavnom ponavlja gore navedenu bilješku i dodaje nekoliko rečenica koje opisuju njegovo oduševljenje Arenom i datiranje Arene i Augustova hrama. Rukopis mi nije dovoljno jasan da bih ga precizno prevela pa vam ga ostavljam ovdje za zabavu, čitanje i prevođenje:

Tri pulska prizora su osobito zanimljiva jer nam daju novi ugao gledanja na Arenu i četvrt svetog Teodora, kao i…

… Augustov hram i Komunalnu palaču, jer možemo pretpostaviti da je slikar sjedio podno Franjevačkog samostana i imao nesmetan pogled prema Forumu.

Richard Colt Hoare je život posvetio umjetnosti i putovanjima; bio je i kolekcionar biljaka, volio je pelargonije i rododendrone. Umro je 1838. u svom domu, u Stourheadu. U Crkvi svetog Petra se nalazi njegov mauzolej, a spomenik mu je postavljen u katedrali u Salisburyju.

Crkva svetog Petra u Stourtonu (Stourhead) gdje je pokopan Richard Colt Hoare; imanje Stourhead
Stourhead: knjižnica, hram Apolonu, glavna zgrada
Salisbury, spomenik R.C.Hoareu u katedrali

I još: prva zabilježena iskapanja na Stonehengeu su obavili William Cunnington i Richard Colt Hoare 1798. godine, a zatim i 1810. Za neke od položenih stijena otkrili su da su svojedobno bile uspravne, a Hoare je identificirao brojna druga nalazišta na tom području, klasificirao svoja otkrića te ih od 1810. do 1821. objavio u pet dijelova pod nazivom The Ancient History of Wiltshire.

Riječ-dvije o sinu: Henry (1784 – 1836) , jedini Richardov sin, bio je pleasure-seeker ili, rekli bismo, niškoristi. Bavio se kriketom i bio relativno uspješan u tome. Oženio se 1808., ubrzo doživio slom živaca te se, uz očevu pomoć, razveo 1811. On i supruga Charlotte imali su kćer Annu. Umro je 1836., dvije godine prije svog oca. Pokopan je također u Crkvi svetog Petra u Stourheadu.

Izvori:

Yale Center for British Art; Internet Archive; National Trust Collections; Silent Earth – blog; en-wikipedia

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s