Zatrpati!

Pronaći tri tisuće godina povijesti na jednom mjestu rijetka je sreća, a tu je sreću Pula imala. U starogradskoj četvrti Sveti Teodor, u Kandlerovoj ulici uz samu Gradsku knjižnicu, arheolozi su pronašli vrijedne i iznimno rijetke histarske nalaze, uključujući i tridesetjednu fibulu, zatim konačnu potvrdu točne pozicije Herkulova hrama, rimsko kupalište, uljaru, luksuznu vilu, freske i mozaike, ostatke benediktinskog samostana i crkve svetog Teodora s pedestjednom svetačkom medaljicom, a unutar te crkve ostatke još jedne crkve iz 6. stoljeća, i najveće svjetsko nalazište amfora. Zbog nezainteresiranosti privatnog investitora, radi čijih je radova nalazište i otvoreno, grad je preuzeo brigu o njemu i ničega se pametnijeg nije mogao sjetiti nego da svo to blago zatrpa. Srećom, tek nakon što su arheolozi izvadili što se izvaditi dalo.

Položaj nalazišta na planu rimske Pule

Histri, 1. do 11. stoljeće p.n.e.

Fibule, 1. do 5. stoljeće p.n.e., Pula, četvrt Sveti Teodor, Kandlerova

Fibule, kopče ili spone, služile su za pričvršćivanje dijelova tkanina na odjevnom predmetu, a zamijenili su ih dugmad i zapinjače (ziherice, sigurnosne igle). One su i preteča broševa čija je funkcija uglavnom ukrasna. Dvadesettri fibule pronađene na nalazištu u Kandlerovoj datiraju od 6. stoljeća prije naše ere do polovine 1. stoljeća p.n.e. te pripadaju raznim tipovima rasprostranjenim diljem Europe. Osim fibula iz histarskog su razdoblja pronađeni i suhozidni temelji objekata, mnoga ognjišta i stope za postavljanje greda koje su nosile krovnu konstrukciju. Zanimljivo je i veliko ognjište obloženo škrilama koje potječe iz 4. stoljeća p.n.e., a stoljeće kasnije je zatrpano da bi na njegovom mjestu bio izgrađen pravokutni objekt s kamenim opločenjem i ispustom za vodu koji je napušten i srušen oko 41. godine p.n.e. zbog požara za vrijeme rimskih građanskih ratova. Neposredno nakon toga na istom je mjestu izgrađen Herkulov hram za čiju se terasu koristio iskopani materijal iz više slojeva u kojem su najzad i pronađene neke od spomenutih fibula, ali i gruba kuhinjska keramika, stolna keramika, keramika s crvenim i crnim premazom, pršljenovi, amfore, staklo, željezo, tegule, cigle, crepovi, kosti i školjke. Ostale su fibule, uz veću količinu kuhinjske keramike, pronađene u sloju ispod koji datira iz histarskog razdoblja. Ukupni histarski nalazi upućuju na kontinuitet života na tom prostoru od 11. stoljeća p.n.e. do 1. stoljeća p.n.e.

Najstarija pronađena fibula je tipa sanguisuga ili pijavica, dijelom oštećena u požaru. Zbog bolje vizualizacije originalnog izgleda postavila sam fotografiju fibule istog tipa iz bliskog razdoblja, koja se čuva u arheološkom muzeju u Jerusalemu.

Pulska fibula. 6. st. p.n.e.; fibula iz Israel Museuma 7. st. p.n.e.

Rimska Pula

Najznačajniji pojedinačni pokretni nalaz iz rimskog doba je reljef toljage, simbol Herkula, koji jasno ukazuje da su pronađeni ostaci upravo Herkulova hrama, zaštitnika rimske Pule. Također su pronađene i uljanice, tanjuri, crna terra sigillata (glazirana i ukrašena posuda), ulomak Aco pehara (bogato ukrašena keramička čaša), brojni nalazi kuhinjske keramike, nekoliko brončanih novčića, nešto staklenih perli… i amfore.

Reljef toljage, simbola Herkula; blok dimenzija 52 x 48 x 38 cm
Reljef toljage na Herkulovim vratima

Čitavom površinom nalazišta prostiru se rimske građevine od 45/46. godine p.n.e kad je Pula osnovana, do 5. stoljeća kada su srušene nakon požara. Jugoistočno su ostaci hrama, zapadni dio nalazišta zauzimaju ostaci dijela raskošne gradske stambene kuće koja je imala vlastitu kupaonicu, saunu i svetište, a oko središnjeg dvorišta se nalazilo više različitih, također bogato ukrašnih prostorija.

Sloj rimskog razdoblja s položajem hrama, mozaik, amfore i svetište u vili
Sloj rimskog nalazišta: Herkulova toljaga, podni mozaik u vili, zidna dekoracija, ulomak freske
Pod rimske vile, freske i mozaici

Istočno od kuće su pronađeni ostaci javnih termi, a u sloju iznad termalnog i hramskog dijela amfore koje su nakon svoje primarne funkcije služile kao drenažni i nivelacijski materijal. Amfore tipa Lambogia 2, njih više od dvije tisuće, pronađene su unutar dvorišta hrama, na hramskoj terasi i u okolnim prostorima. Nešto više od 1700 amfora je pohranjeno u utvrdi Fort Bourguignon, a preostale za koje nije bilo vremena istražiti ih, su iznova zatrpane na nalazištu.

Najveće nalazište amfora na svijetu

Benediktinski samostan i crkva svetog Teodora, prije i poslije

Od 5. do 7. stoljeća, u razdoblju kasne antike, na današnjem je nalazištu djelovala uljara dok je istovremeno u neposrednoj blizini izgrađena ranokršćanska crkva čiji su brojni ostaci pronađeni u zagrljaju kasnije izgrađene crkve svetog Teodora. U to je vrijeme već postojao samostan pulskih benediktinki koje su prethodno boravište izvan gradskih zidina 1356. zamijenile nepoznatim unutar gradskih zidina, a zatim 1458. godine prelaze u prostor uz upravo sagrađenu crkvu svetog Teodora. Taj se kasnogotički sakralni kompleks sastojao od crkve, zvonika i zgrade samostana s otvorenim dvorištem. Samostan je sasvim ugašen oko 1790. godine, a 1873. čitav je kompeks dijelom srušen, a dijelom zatrpan prilikom izgradnje austrougarske mornaričke vojarne. U vrijeme vladavine Italije, između dva svjetska rata, u dvorištu je sagrađena skladišna zgrada tvornice duhana, koja je 2002. godine izgorjela u požaru. Izvan crkve je tijekom nedavnih istraživanja pronađeno groblje, a u samoj crkvi jedanaest grobnih kripti, u kojima su bile pohranjene spomenute svetačke medaljice.

Detaljno o ovom nalazu možete pronaći na sljedećoj poveznici Arheološkog muzeja: http://ami.arhivpro.hr/index.php?documentIndex=1&docid=1484&page=0

Primjeri svetačkih medaljica

Samostan i crkva – karta Antoine de Ville, isječak Julius Weyde
Nalazište kroz vrijeme

Arhitekt Aleksandar Ćelović sa zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta, 2015. godine čitav kompleks nalazišta uzima kao temu diplomskog rada u kojem razrađuje ideju njegove prezentacije te je definira kao arheološki park. Društvo arhitekata Istre javno je predstavilo taj projekt, a ove je godine trebala biti realizirana privremena arhitektonsko – umjetnička intervencija u sklopu projekta Otvoreni grad – intervencije u javnom prostoru Pule. Ista se neće dogoditi, jer su gradske vlasti čitavo nalazište odlučile naprosto zatrpati.

26. travnja u 12 sati je održan posljednji ispraćaj nalazišta, te je to bila i zadnja prilika da ga svi oni koji to žele i pogledaju. Počivalo u miru do neke sretnije i pametnije vlasti koja će znati prepoznati vrijednost koju je ova vlast imala na raspolaganju, a nije učinila ništa.

Izvori:

ami-pula.hr

dai-sai.hr – Društvo arhitekata Istre

regionalexpress.hr

Katalog izložbe Rađanje grada, Alka Starac, AMI Pula,

Histria archaeologica, vol. 38-39, prosinac 2009.; Nalazi rimskog svetišta u četvrti sv. Teodora u Puli, arheološka istraživanja 2008., Alka Starac; AMI Pula, 2011.

Histria archaeologica, vol. 42, 2012; Željeznodobne fibule s nalazišta Četvrt Sv. Teodora u Puli, Lara Orlić ; Arheološki muzej Istre, Pula, Hrvatska

imj.org – Israel museum, Jerusalem

uflib.ufl.edu – digital libraries George A. Smathers

August Anton Tischbein (1805 -1867), dio vedute Pule iz 1842. s lijepo vidljivom četvrti svetog Teodora

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s