Vargarola ili Vergarolla – sramotni rašomon bez kraja

U lijepom malenom parku pored Katedrale koji ne služi za igranje i odmor, jer je čitav ograđen, a i nema nijednu klupu, nalazi se spomenik koji za građane Pule ima posebnu težinu. Za njegovu izradu nije angažiran neki poznati umjetnik, to je tek kameni blok neravne gornje plohe donešen s negdašnjeg pulskog divljeg kupališta na čijoj je prednjoj strani uklesan natpis:

Vergarola

18. 8. 1946 13h

Grad Pula

1997

Città di Pola

Kako to češće biva s natpisima u ovom gradu i ovdje su, gdje to svakako nije bezazleno, učinjene čak dvije pogreške: toponim je ili Vargarola – hrvatski, ili Vergarolla – talijanski, dok Vergarola, kako stoji na spomeniku, u tom obliku uopće ne postoji. Nadalje, umjesto 13h, trebalo bi stajati 14.10 h ili 14.15 h.

Uvala Vargarola/Vergarolla nalazi se na jugozapadnom dijelu pulskog zaljeva i služila je i u vojne i u civilne svrhe, ovisno o povijesnom razdoblju, dok su je u poratnim godinama (’45.,’46.) kao kupalište koristili građani kojima je to zbog male udaljenosti bilo najpraktičnije, neovisno o nacionalnoj pripadnosti.

Jedriličarski i veslački klub Pietas Julia 18. je kolovoza 1946. obilježavao šezdesetu godišnjicu od osnutka te je u sklopu svečanosti na nekad uređenom, a sada bombardiranjima gotovo potpuno devastiranom kupalištu, održano više natjecanja poput plivanja, igara u moru, skakanja s trampolina i sličnih kao i tradicionalna regata za pokal Scarioni. Događanje je privuklo mnogo građana talijanske nacionalnosti, jer je organizator sam (La societa nautica Pietas Julia) bio izrazito protalijanski orijentirano društvo. Građani su od jutra u okolnim šumarcima i na samoj plaži roštiljali i zabavljali se promatrajući natjecanja s očiglednom namjerom da tu provedu čitav dan.

Natjecanja su završila nešto iza 12 sati, a oko 14.10 dogodila se strahovita eksplozija koju je bilo moguće čuti u čitavom gradu. Jedina fotografija koja je zabilježila taj događaj je snimljena s Pulske rive i pokazuje ogroman crni stup dima. U eksploziji zaostalih mina je poginulo 63 Puljana, uglavnom djece (15 mlađih od 12 godina), žena i mladih, a još ih je 30-ak ranjeno.

Autor jedine fotografije eksplozije je Antonio Rodinis, unuk poznatog pulskog ljekarnika Antonija Rodinisa, također ljekarnik, nasljednik oca Orestea Rodinisa (snimljeno s pulske rive)

Važno je znati da je Pula u to vrijeme bila pod Savezničkom vojnom upravom odgovornom za neuklanjanje brojnih mina koje su se nalazile, između ostalih mjesta, i na Vargaroli. Već bi i zabrana pristupa bila dovoljna da spriječi tragediju.

Jedan od istinskih heroja događanja tih kolovoških dana bio je kirurg Geppino Micheletti koji je ubrzo nakon eksplozije saznao da su mu poginula dvojica sinova, brat, bratova supruga i bratova kći, ali ga to nije spriječilo da nastavi do kasno u noć operirati i pomagati ranjenicima. Michelettijevi su u prvim mjesecima 1947. godine emigrirali u Italiju. Godine 1947. Italija je Geppinu Michelettiju dodijelila medalju za hrabrost, 2007. godine postavljena mu je spomen-ploča pored spomenika kraj pulske Katedale, dok je 18. kolovoza 2008. otkriven njegov spomenik u Trstu. 

Doktor Micheletti i supruga na ispraćaju sinova 20. kolovoza 1946.
Spomen obilježje uz spomenik žrtvama Vargarole kirurgu Geppinu Michelettiju (stanje fotografije na dan 26.4.2014.)

Svaki pokušaj rekonstrukcije događaja koji su doveli do same tragedije nije uspio dati dovoljno jasne odgovore. Nikada se nije saznalo tko je počinitelj, a svaka se teorija oslanjala na krajnje pristrane svjedoke koji, najčešće, svjedoci uopće nisu bili ili su u vrijeme samog događaja imali premalo godina te se pod utjecajem drugih priča modificiralo i njihovo sjećanje. Mediji koji su o eksploziji izvještavali bavili su se pretpostavljenim političkim razlozima, a oni su, dakako, bili dijametralno suprotni ovisno o tome s koje su strane dolazili. Svaka je nova teorija kreirala nova svjedočanstva koja su se toj teoriji prilagođavala kako je kome trebalo. Ipak, jedna od posljedica je bila dodatno iseljavanje Talijana iz Pule, koji su i ranije odlazili, ali mnogima je ova tragedija bila dodatni poticaj.

Nakon svega ostala je nelagoda i još jedna tempirana bomba koja bi u određenim povijesnim okolnostima mogla eksplodirati na štetu svih. Za nadati se da će povjesničari obaviti svoj posao i lišiti generacije koje dolaze daljnjeg trovanja pretpostavkama.

18. Kolovoza 1946. između 14.10 i 14.15 sati je poginulo 63 građana Pule. Počivali u miru.

Popis žrtava eksplozije s godinama starosti

Izvori:

Tea Čonč, Izvorni znanstveni članak, UDK: 94(497.5 Pula)”946″

„Eksplozija na Vergaroli u Puli 18. kolovoza 1946. godine:

pokušaj rekonstrukcije i izazovi tumačenja“

Darko Dukovski, Povijest Pule, Nova Istra, Pula, 2011.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s