Daublebsky!

Maximilian Daublebsky von Sterneck 1866., litografija (Josef Kriehuber)

Maximilian Daublebsky von Sterneck, admiral Austrougarske ratne mornarice.

Rođen je u Klagenfurtu, u obiteljskom dvorcu Krastowitz, 14. veljače 1829., a umro u Beču, 5. prosinca 1897. Tijelo mu je, po vlastitoj želji,  pokopano u kripti Mornaričke crkve u Puli, a srce u obiteljskoj kripti u dvorcu Krastowitz pored Klagenfurta.

Mornarička crkva
Mornarička crkva
Dvorac Krastowitz

U Austrougarsku ratnu mornaricu stupio je 1847. godine nakon završenog školovanja na mornaričkom kolegiju u Veneciji. U Viškom boju 1866. godine zapovijedao je oklopnom fregatom Erzherzogom Ferdinandom Maxom, kojom je, udarivši je kljunom, probio talijanski zapovjednički brod Rè d’Italia. Godine 1869. postavljen je za lučkog admirala u Puli, a zapovjednikom Arsenala postaje 1876. godine. S ovih službi prelazi na mjesto zapovjednika Austrougarske ratne mornarice i upravitelja Mornaričkog odsjeka pri Carskom ministarstvu rata u Beču. 1872. na jahti  Isbjörn izviđao je put u Arktičkom oceanu kao dio priprema za prvu Austro-Ugarsku ekspediciju na Sjeverni pol. Njegovom zaslugom izgrađene su u Puli mnoge ustanove Mornarice koje su smještene uglavnom u novoj pulskoj četvrti Sv. Polikarpu: Mornaričko-tehnički odbor, Mornarički sud i zatvor, crkva Gospa od mora (Mornarička crkva), škole, vrtići (prvi u gradu), parkovi i perivoji (Kaiserwald), vojarne i mnogobrojne stambene zgrade za radnike, ali i časnike. Objavljena su mu sjećanja Erinnerungen aus den Jahren 1847–1897 (1901.) s biografijom J. Benka.

Iz njegovih pisama i dnevničkih zapisa stiče se dojam o izrazito vedrom i energičnom čovjeku koji voli svoj posao i život kao takav. Iskreno se veseli svakom novom danu, a za svoje prijatelje, roditelje, sestru ili suprugu uvijek ima poneku utješnu riječ i priče o svakodnevici pune optimizma;  čak i u zadnjim mjesecima života on ostaje smiren, ne žali se, tek uzgredno spominje kako bi volio imati više snage.

Maximilian Daublebsky von Sterneck 1897.

Osim njegove iznimno zanimljive karijere i njegov je osobni život vrlo intrigantan. Zna se da je 1865. godine dobio sina s barunicom Amalie Pabst s kojom se nikada nije vjenčao niti je s njom živio, ali je priznao dijete, dječaka Maximiliana Daublebskog od Eichhaina. Ni barunicu ni sina, u meni dostupnim  zapisima ili pismima, ne spominje niti je bilo gdje zabilježen ikakav kontakt s njima osim formalnog priznanja očinstva. Oženio se 1896., godinu dana prije smrti, s prijateljicom, udovicom svog nećaka, 33 godine mlađom Amerikankom Lydiom Griswold (otac joj je bio trgovac čajem, djeci je priuštio dobro školovanje. Sestra Mariana također se udala u Europu, bila je objavljivana pjesnikinja, a bavila se i slikarstvom te poviješću, objavila je dvije knjige o New Yorku 17.stoljeća. Doktorirala je književnost na sveučilištu Columbia) koja je imala trogodišnjeg  sina Richarda (umro je već 1909. u Krastowitzu), a prvog je supruga izgubila nakon godine dana braka, neposredno po rođenju djeteta. Pisma koja joj Max(imilian) piše puna su nježnosti i ljubavi, a u predgovoru knjige ona piše o njemu kao divnom suprugu i ocu njenom djetetu. Iz zapisa je još vidljiva njegova beskrajna ljubav i poštovanje prema Tegetthoffu koji ga je i sam cijenio toliko da je njemu pripisao sve zasluge za pobjedu u Viškom boju.

Anton Romako, Viška bitka, Wilhelm von Tegetthoff (u sredini) i Maximilian Daublebsky von Sterneck (lijevo) na komandnom mostu

Igrom sudbine, njegov je zakoniti sin Maximilian Daublebsky von Eichhain, (1865-1939), završivši Vojnopomorsku akademiju u Rijeci, dobio namještenje u Puli te ovdje ostaje sve do pada Carstva. On u Puli 1900. gradi vilu Daublebsky, impozantnu građevinu na vrlo velikom zemljištu u neposrednoj blizini Mornaričkog parka, bolnice (Marine Spital), Arsenala.  Njegova majka, spomenuta Amalie Pabst, također živi sa sinom u Puli gdje i umire 1910. Otac i sin Daublebsky mimoišli su se tj. nikada nisu živjeli istovremeno u istom gradu, a otac je već davno bio mrtav kada je vila sagrađena te je pogrešno nazivati je vilom Daublebsky von Sterneck, jer je ona, u stvari, Daublebsky von Eichhain.

Maximilian Daublebsky von Eichhain, sin, prvi vlasnik vile u Puli

IZVORI:

http://de.academic.ru/

http://www.deutsche-biographie.de/sfz9357.html

de.wikipedia.org

Branko Perović, Austrijske vile i kuće u Puli, vlastita naklada, Pula 2011.

Erinnerungen aus den Jahren 1847 – 1897, Max Freiherr von Sterneck

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s