Castropole traju vječno

Jedna od tri najznačajnije ulice stare gradske jezgre Pule nosi naziv Castropola, a dobila ga je po srednjevjekovnoj patricijskoj obitelji čiji potomci i danas postoje pod prezimenom Pola. Obitelj Castropola prvi se put spominje 990. godine, ali pod imenom Sergi, što je ujedno i ime najvažnije gradske ulice nazvane pak po antičkoj obitelji Sergi čija je pripadnica dala podići znameniti slavoluk Sergijevaca. Nameće se logičan zaključak da su Castropole potomci Sergija, ali to do danas nije dokazano. Druga, nešto realnija pretpostavka je da je riječ o izvorno franačkoj obitelji koja je u Pulu došla tijekom 9. stoljeća.

Obitelj Sergi 990. godine daruje zemljište na brdu Sveti Mihovil za izgradnju istoimene benediktinske opatije što je ujedno i prvi pisani trag prezimena nakon antičkih Sergijevaca, a nakon toga se 1180. godine spominje porezni službenik Bonifacio Sergi od kojeg je moguće pratiti obiteljsko stablo. Bonifacio je imao 3 sina: Galvana, Nascinguerraa I i Paponea. Izvori navode da je 1251. Galvano bio gradonačelnik Pule. Dio obiteljskog stabla Castropola, po dostupnim podacima, bi izgledao ovako:

Godine smrti i rođenja treba uzeti s rezervom

Pula u neprestanom loptanju između Venecije i Akvileje krajem 13. stoljeća, potpada pod akvilejski patrijarhat koji na čelo gradske vlasti postavlja Sergijevce dodijelivši im utvrdu, u sklopu koje su i živjeli, na današnjem  Kaštelu pa oni postaju gospoda „de castro Polae“ otkuda i potječe prezime Castropola. Obitelj je do tada već zauzela sve važnije funkcije u gradu i praktički postala gospodarom života i smrti. Snažno podržavanima od akvilejskih patrijarha Castropolama baš ništa ne može nauditi. Kakva god da se nesreća obruši na grad oni i dalje zadržavaju i vojnu i svjetovnu vlast, a ona postaje apsolutna kad Matteo I Castropola postane biskup. Ništa što se događalo u gradu, od trgovine, sudstva, obrane do rođenja i sprovoda nije se moglo ni započeti ni dovršiti bez potpisa nekog od članova obitelji. Dakako, ulizijući se sad Akvileji, sad Veneciji, u ključnim trenucima vladari grada ostaju bez potpore te su prisiljeni prikloniti se jednoj ili drugoj strani, ali uvijek sa sve manje prava i sve više obaveza. Pučka stranka koja je bila privržena Veneciji i protivila se apsolutnoj vlasti moćne obitelji samo je čekala povoljan trenutak da ih izbaci iz grada. To im, nakon optužbe da su oni zaslužni za štete nastale uslijed nekoliko neprijateljskih upada u grad, konačno i polazi za rukom 1331. godine. Vlast u Puli preuzima Venecija i tada počinje gotovo petsto godina njihove vladavine. 1335. Puljani sravnjuju sa zemljom utvrdu kako bi spriječili povratak Castropola u grad. Postoji legenda da su ubijeni svi članovi obitelji osim jednog, ali istražujući ovu temu, nisam pronašla temelj toj tvrdnji. Doduše, jedini koji tih godina, prema obiteljskom stablu, nastavlja lozu je Niccolo, sin Sergija II, ali vjerujem da je to više zbog nedostatka podataka nego eventualnog smaknuća cijele obitelji.

Nakon bijega iz Pule, obitelj odlazi u Treviso u kojem još od početka 13. stoljeća živi jedan ogranak obitelji čiji je pripadnik Bonifacio I da Pola 1269. postao treviški gradonačelnik. Zahvaljujući vještinama Sergia III da Pola, obitelj se znatno bogati; jedan sin  postaje doktor prava, a drugi glavni rimski sudac. Sljedeća generacija gradi palaču Pola u Trevisu dok je Laura da Pola zabilježena na portretu Lorenza Lotta (o njemu sam već pisala). 1569. Sergio da Pola bori se protiv Turaka, njegov brat Ansoisio da Pola ženi Laviniu Caetani, pripadnicu jedne od najmoćnijih rimskih obitelji koja daje čak dvojicu papa. Njihov sin Filippo Cristoforo seli se 1607. u Češku čiji potomci tamo žive i danas i posjeduju dvorac Bukovec.

Lorenzo Lotto, 1544., portreti Laure de Pola i supruga Feba Bettignolija
Nicolo di Colloredo i Laura di Paolo Castro Pola, 1604. (nisam pronašla autora)

Laura di Paolo Castro Pola, nećakinja Laure s poznatog portreta Lorenza Lotta (gore), udala se za Nicoloa Colloreda, pripadnika buduće dinastije Colloredo-Mansfeld. Iz te je dinastije poznavateljima pulskog austrougarskog razdoblja poznat i kapetan korvete grof Hyeronimus Colloredo Mannsfeld, vlasnik vile Marije/Vally na Verudi, nasuprot vile Starza.

Sljedeći važan član obitelji bio je Paolo de Pola, nećak gore spomenute Laure udate za Nicoloa Colloreda, vitez najvažnijeg venecijanskog reda sv. Marka koji je oženio Isabellu Gonzaga, kći Ludovica I, markiza od Luzzara (Castiglione) i tako priskrbio obitelji savezništvo s knezovima Mantove. Camillo da Pola postao je 1721. vitez Malteškog reda, a grof Paolo Luigi di Pola, od 1807. vitez Reda željezne krune, osobni je prijatelj Napoleona Bonapartea, koji ga je i posjetio u njegovoj palači u Trevisu.



Paolo de Pola, vitez sv. Marka. Najprije je bio u braku s Orsolom Margheritom, kćeri markiza Alfonsa Bevilacque, a zatim spomenutom Isabellom Gonzaga.
Franjevački samostan, grb obitelji Castropola (fotografija: Aldo Šuran)
Aurelia Pola sa suprugom na slici Poklonstvo pastira Parisa Bordonea, (1500-1570), katedrala Treviso
Joseph Lanzedelli, 1810., Teresa Josepha Walpurga Pola, (1778 – 1815), sa suprugom Adamom Albertom Neippergom i djecom, Alfredom (lijevo) i Ferdinandom (desno). Imali su još dvoje djece: Gustava (1811-1850) i Erwina (1813 – 1897)

Teresa Josepha Walpurga Pola, kći Antonija Pole i Marije Floriane von Turn i Valsassina, imala je dvojicu braće i sestru Sergiu. Prvi brat, Paolo Luigi Pola ima je samo jedno dijete, kćer Antoniju Sofiju. Drugi brat, Giovanni Battista, nije poznat po dobru. Giovanni Battista u mladosti je, navikut na luksuz vodio bezbrižan život i privlačio pažnju svećenstva i vlasti Trevisa. Nakon jednog od svojih putovanja tijekom kojega je posjetio najcijenjenije obitelji Rima, Firenze, Parme i Verone, zatekla ga je prazna obiteljska blagajna. Očajan, on napada nekog posjetitelja u obiteljskoj vili u Barconeu i traži od njega šest tisuća lira. Žrtva ga prijavljuje, a to biva izgovorom vlastima za opsežnu istragu kojoj se pridružuje i crkva. Osim za pokušaj iznude, optužen je i za opetovano silovanje djevojaka i organiziranje orgija. Navodi se, također, da je u njegovoj kući pronađena soba s ljudskim ostacima. Kazna od pet godina zatvora i ukidanje plemićke titule koju presudom dobiva nije u skladu s navodno počinjenim djelima pa je jasno da je većina izmišljena. Ipak, žalbeni sud u Veneciji uspijeva kaznu preinačiti u desetogodišnju robiju u padovanskom zatvoru gdje i umire 1834. godine, a kako nije imao djece, tu i završava talijanska loza obitelji (Castro) Pola. (Giovanni Battista Pola bio je mason, a nadimak mu je bio Titto.)

U Istri su od Castropola ostali kaštel u Savičenti i Dvigrad, a u Puli kapela u Franjevačkom samostanu, priča i ulica u starom gradu s mnoštvom vila s čijih se terasa pruža najljepši pogled na pulski zaljev. U Puli je ostala ta ulica koja je ušla u pjesmu Patrizia, Danijela Načinovića, a zatim i u slavnu Addio Pola, Francija Blaškovića.

PATRIZIA

Koliki su spali na njejnin kušinu
i brali pičurke po njejnin kršinu!
Koliki su klekli na njejni škalin;
rigali natašće u njejn lavandin…
Misto nje su sinoć 
rekli: Addio Pola!
Cosulich Patrizia, via Castropola.
Kantali s trombonon:
- Nikad te ne najden!
U hlad tvojih rožic
nikad već ne zajden.
"Ah von meinen Bergen…
Ah, jetzt muss ich scheiden!"
Proliće u Puli,
Jabuke u cvitu.
Brod u portu tuli: “Pošla je Patrizia...”
Croce e delicia.
I nju je zasika črni parangal.
Grobari i breki levivaju pete.
Hodi funeral.
U nedilju zjutra zakla ju je rum.
Štrolige si rekle: Bumba-lero-bum!

Daniel Načinović

(originalni tekst pjesme Patrizia iz zbirke Daniela Načinovića, Blagosolov barke, Čakavski sabor, Pula 2007.)

Značajniji Sergi/Castropole/Pole:

Monfiorito da Pola, 1265., glavni sudac Istarske županije.
Nascinguerra da Pola, 1285., glavni sudac Istarske županije.
Matteo da Pola, od 1280., pulski biskup.
Sergije II da Pola, pulski kapetan od 1318. do 1319. zapovijedao je istarskom flotom protiv Venecije. 1319. dobio je bitku protiv Nicola Badoera.
Francesco de Pola – 1431. godine, doktor prava u Padovi, glavni sudac grada Rima.
Laura da Pola – koju je naslikao venecijanski slikar Lorenzo Lotto 1544. godine
Laura da Pola – od 1604. supruga baruna Niccoloa Colloreda, pretka kneževske loze Colloredo-Mansfeld.
Paolo Pola – od 1675. vitez Reda svetoga Marka.
Francesco Alberti di Pola – od 1677. princ – biskup u Trentu.
Sergio Pola – od 1706. naslovni biskup Famaguste.
Camillo Pola – od 1721. primatelj Malteškog reda u Veneciji.
Paolo Luigi di Pola – od 1807. vitez Reda željezne krune. Bio je i prijatelj Napoleona Bonapartea.
Tereza Pola – od 1806. supruga generala grofa Adama Alberta von Neipperga.
Bedřich Pola – osnivač prvog privatnog centra za razvoj integriranih krugova u Češkoj i Slovačkoj Federativnoj Republici i vlasnik dvorca Bukovec.

Ulica Castropola na planu grada iz 1898.

Izvori:

castropola.net

geni.com

Bernardo Benussi, Povijest Pule u svjetlu municipalnih ustanova do 1918. godine, ZN Žakan Juri, Pula 2002.

Darko Dukovski, Povijest Pule, Nova Istra DHK, Pula 2011.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s