Pulski liječnik i svjetski čovjek iz Horodenke

Jaroslav Okuniewsky, supruga Otilia Miller, starija kćer Dora i mlađa Olga

Dr. Jaroslav Okuniewsky (Ярослав Окуневський) bio je vojni liječnik i rukovoditelj medicinske službe austrougarske Mornarice, činom kontraadmiral, putnik, pisac, filantrop i obrazovni aktivist. Također i sudionik ukrajinske narodne revolucije od 1917. do 1921. Autor je više putopisa, a pisao je i memoare.

Rođen je 5. ožujka 1860. u gradiću Horodenka, u Galiciji – prethodno Poljska, zatim dio Austro-Ugarske Monarhije,  a od 1921. dio zapadne Ukrajine. Otac Hipolit  bio je svećenik i, osim njega, imao je još četvoro djece – najstarijeg Teofila i mlađe kćeri Emily, Nataliju i Olgu. Teofil je bio  poznati odvjetnik, osnivač ukrajinske Nacionalne demokratske stranke, veleposlanik u austrijskom parlamentu, koautor statuta rusko-ukrajinske Radikalne stranke. Jaroslavova sestra Olga (1875.-1960.) bila je poznata pijaniskinja, a sestra Natalija (1864.- 1923.) aktivistkinja ženkog pokreta u Galiciji. Srednja sestra Emilija bila je udata za odvjetnika Dorundyaka, a umrla je u tridesettrećoj godini. Čitava je obitelj bila vrlo poznata i značajna u kulturnim i političkim krugovima Ukrajine.

Kad je Jaroslavu  bilo petnaest godina umrla mu je majka pa djecu odgaja  baka Anna Kobrynska u prijateljskoj atmosferi, u duhu kršćanskoga morala i nacionalnog identiteta. Jaroslav je pohađao seosku  školu u Javorivu, kasnije u Snyatynu, a zatim je poslan na Kolomyyskoy školu, gdje je trpio ponižavanje od poljskih studenata. Bio je kratkovidan i od najranije je dobi nosio naočale. Sa sedamnaest godina odlazi na Medicinski fakultet bečkog Sveučilišta. Zbog teškog materijalnog stanja dobiva stipendiju Ministarstva rata Austro-Ugarske vojske.  Zahvaljujući starijem bratu Teofilu, koji je tada studirao pravo, u Beču upoznaje brojne ukrajinske studente te ubrzo postaje članom ukrajinske akademsko nacionalno-domoljubne udruge “Sich”. Zajedno s izdavačem Ostapom Terletskijem uspostavlja Slavenski Almanah gdje objavljuje tekstove o povijesti Ukrajine. Almanah ubrzo plijeni policija zbog proukrajinskog sadržaja. Jaroslav i dalje oko sebe okuplja istomišljenike, politički djeluje te organizira prvi kongres mladih Galicije i Bukovine.

Doktor medicine postaje 1884., a zbog dobivene stipendije mora raditi u vojnoj službi te biva raspoređen u Pulu na mjesto kirurga. Podaci govore da je u tu službu formalno primljen 27. studenog 1879. dok je još bio student treće godine. Naredne 33 godine Jaroslav Okuniewsky ostaje vezan za Pulu i Mornaricu; prolazi sve etape medicinske karijere, mnogo putuje na raznim brodovima i jahtama u vlasništvu Mornarice, radi u pulskoj Mornaričkoj bolnici, a dvije godine i rukovodi njome. Nakon promaknuća u kontraadmirala i načelnika glavnog stožera liječničke službe Austro-ugarske monarhije povremeno živi u Beču. Budući da je bio Ukrajinac takvo što je bilo isključivo rezultat njegova rada, visoke inteligencije i opsežnog znanja. Tečno je, pored materinjeg, govorio engleski, francuski, talijanski i njemački jezik. Mnogo je pažnje polagao na poboljšanje medicinske skrbi kako na brodovima tako i u samoj pulskoj bolnici. Proučavao je liječničku praksu drugih naroda i pratio napredak medicine drugih država. Poučen iskustvima stečenima na brodovima uveo je medicinske savjetnike, razvio medicinski statut Austro-Ugarske, doprinijeo znatnom razvoju pomorske medicine uopće. Bio je prvi ukrajinski nositelj Viteškog križa Franje Josipa, bio je i vitez Reda španjolske kraljice, francuske Legije časti, najvišeg kineskog naslova i još mnogih sličnih odlikovanja u raznim državama svijeta. Služba u mornarici dala mu je priliku putovati Sredozemljem, Europom, Afrikom, bio je i u Aziji, Oceaniji i Americi. Vidio je iz prve ruke vulkanske erupcije, Kineski zid, džungle Latinske Amerike, planine Tibeta, egipatske piramide i budističke hramove, djela starih Grka i Rimljana. Budući da je bi vrlo obrazovan, stručan i talentirani pripovjedač, a uz to i elegantan i kulturan, uvijek je bio dio državnih izaslanstava pa je tako upoznao i careve, sultane, plemenske vođe i najviše dužnosnike svih država koje je posjećivao. Svaki je slobodni trenutak koristio za pisanje i fotografiranje, a prikupio je i brojne zanimljive predmete iz čitavog svijeta (zbirka je izgubljena u vrijeme Drugog svjetskog rata). Njegov je pristup medicini bio ono što danas nazivamo holističkim tj. pristupao je čovjeku kao cjelini i na taj način odlučivao o terapiji, a ne liječeći tradicionalno samo simptome određene bolesti.

Nakon propasti Monarhije, vraća se u Ukrajinu gdje nastavlja obavljati visoke državničke dužnosti u području medicine, ali djeluje i humanitarno zahvaljujući brojnim stečenim vezama tijekom karijere. Posljednjih deset godina života živi s bratom u njegovoj kući u rodnom Horodenku, radi kao liječnik u vlastitoj ordinaciji, uglavnom besplatno, i u mjesnoj bolnici koju je i sam pomogao izgraditi 1909. godine. Kako vlada odbija isplaćivati mirovinu bivšim pripadnicima austrijske vojske on vrlo skromnim sredstvima potpomaže obrazovanje djece bez roditelja i čini sve za poboljšanje zdravstvenog sustava.

Još 1899. se vjenčao s Otiliom Miller s kojom je imao dvije kćeri, Doru (Theodoru) i Olgu (Oli). Dora je rođena 1900. u Puli, a Olga dvije godine kasnije u Brnu no obitelj se, navodno, potom zajedno vratila u Pulu otkud i potječe fotografija iz 1906. snimljena u atelieru Flora. Nepoznato je koliko su ostali na okupu u Puli no nakon povratka u Horodenku jasno je da tamo živi bez njih; brojna pisma koja im je slao puna su ljubavi i posvećenosti, a redovito im šalje i novac. Neki izvori tvrde da je supruga odbijala otići iz Beča te da je Okuniewsky postajao sve očajniji u toj izolaciji pa mu konačno stradava i srce. 20. listopada 1929. je operiran, naoko se dobro oporavlja no nekoliko dana kasnije, 24. listopada, brat ga pronalazi mrtvog na podu kupaonice. Šire se glasine da se ubio zbog očaja i beznađa,a njegovo stanje dijelom potvrđuju riječi Vladimira Doroshenka: “Dr. Jaroslav Okuniewsky bio je pravi Europljanin, neobično kulturan i obrazovan čovjek, uvijek elegantan i ukusno odjeven, bio je uzor gospodina. Nakon što je sve izgubio propašću Monarhije proveo je starost u siromaštvu, a da nikada sam nije tražio pomoć od zajednice kojoj je toliko dao.“

Pokopan je uz vojne počasti i prisustvo brojnih građana i dužnosnika u obiteljskoj grobnici na groblju u Horodenki. Na ispraćaju je bila kćer Olga, a supruga Otilia je ostala u Beču njegujući bolesnu Doru. Nedostatak podataka od supruzi ne pomaže rasvijetliti koja je od spomenutih verzija o njihovom bračnom životu bliža istini, ali ono što je najvažnije, a to je njegov doprinos medicini i zdravstvu, ostaje neupitno.

I još: Mlađa kćer Olga je završila Likovnu akademiju u Beču i bavila se ekspresionističkim slikarstvom. Udala se za skladatelja Stefana Wolpea koji joj je posvetio brojne skladbe, imali su kćer Katharinu (rođena 9.9.1931., umrla u veljači 2013. u 81. godini), ali su se razveli nakon samo tri godine. Još jedna velika priča stoji iza ovih nekoliko šturih podataka. Naime, Wolpe je bio komunist židovskog porijekla te je Olga sa svojom djevojčicom morala bježati od nacista da bi se konačno domogla Londona. Katharina postaje vrhunska pijanistkinja, a Olga otvara atelier i bavi se slikarstvom sve do smrti. Sahranjena je u Londonu 3. travnja 1985.

Starija kćer Dora udala se za bečkog liječnika s kojim je imala četvero djece. Umrla je 1949. nakon operativnog zahvata. Njezina kćer Theodora je završila medicinu i otišla u SAD, jedan od sinova je umro u osamnaestoj godini, a drugi također postao liječnik.

Došaptavanje: Postojale su glasine da je Okuniewsky bio zaljubljen u slavnu Solomiyu Krushelnytsku, jednu od najboljih sopranistica prve polovine 20. stoljeća koja se nakon muževe smrti 1920. vratila u Ukrajinu i tu provela ostatak života bez da se ponovo udavala. Poznato je da mladi Okuniewsky nije propuštao priliku gledati je u svakoj predstavi, posjećivati je i poklanjati joj cvijeće. Nagađa se i da ju je bio spreman zaprositi, ali to ipak nije učinio već se vjenčao s Otiliom. Ne postoje pouzdani podaci o njihovim susretima nakon toga.

Solomiya Krushelnytska

Izvori:

Shevchenko Scientific Society –  ntsh.org

joanerges.livejournal.com/

en.wikipedia.org

kosivart.com

Glas Istre

uma.lvivcenter.org/

wikimedia

ivivcenter.org

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s