Pokloni svoj mi foto…

LUIGI MIONI (1834 – 1918)

Luigi Mioni je najugledniji istarski rani fotograf i prvi pulski fotograf. Prvi stalni fotografski studio u Puli je bio onaj što ga je 1862. otvorio Luigi Mioni u potkrovlju kuće iza Augustova hrama, budućeg hotela Miramar, a sljedeći na Forumu u kući Marinoni. Godine 1871. njegova su djela i vedute premijerno prikazane na izložbi u Trstu, a 1873. dobio je nagradu za reprodukcije na Svjetskoj izložbi u Beču. Godine 1875. dodijeljena mu je diploma bečkog fotografskog društva. Luigi Mioni djelovao je u Puli od 1862. do 1902. godine, a naslijedio ga je sin Erminio.

Adela i Luigi Mioni, 1915. (fotografija: Erminio Mioni)

Panorama Pule (Luigi Mioni se nije bavio samo studijskom fotografijom)
Spomenik admiralu Tegetthoffu pred Hidrografskim zavodom na Monte Zaru, fotografirao Luigi Mioni

Foto-studio Mioni na Forumu; foto-studio Mioni u potkrovlju budućeg hotela Miramar (očigledno preuređen za potrebe hotela)
Mljekarica u istarskoj nošnji snimljena u pulskom atelieru Luigija Mionija
Omnibus, 1910.

ATELIER OLYMPIA / ENRICO ZAMBONI (1857 – 1924)

Atelier Olympia djelovao je u Via della Specola na broju 10, u staroj vili Rodinis koja se u tisku naziva i vila Olimpia (obitelj Rodinis je 1912. izgradila novu vilu iznad Giardina, podno zgrade današnje Sveučilišne knjižnice). Rad ovog ateliera neodvojiv je od fotografa Enricoa (Heinrich) Zambonea koji je u Olympiji radio od 1899. do 1904., prije toga je imao vlastiti atelier u Via Giulia 9, a nakon rada u Olympiji opet otvorio vlastiti studio, ali sad u Ulici Sergijevaca.

Il Popolo Istriano 1900. objavljuje da je otvoren novi fotografski studio u vili Olimpia na Monte Zaru u vlasništvu gospodina Rodinisa, a unajmljen od gospodina Zambonea čiji je dotadašnji studio, u kući Seraschin u Via Giulia, sada na raspolaganju za najam.

Enrico Zamboni, (1857 – 1924), je bio akademski slikar i profesionalni fotograf. Rođen je i umro u Puli, a pokopan je u obiteljskoj grobnici na pulskom groblju.

ATELIER BASILIO CIRKOVIĆ

Basilio Cirković (Circovich) djelovao je u Puli od sedamdesetih godina 19. stoljeća do 1893. kada atelier seli u Trst gdje ostaje do smrti 1899. godine. Atelier u Puli je imao na Portarati u kući E. Mendler, a zatim kod Arene na Karolini. Atelier je nakon njegovog odlaska u Trst preuzeo Giovanni Bonivento, a tršćanski je posao naslijedio sin Mario Circovich.

Istrapedija o Cirkoviću piše: “U atelijeru je snimao portretne fotografije, u formatu posjetnice i kabinet formatu, a pružao je i uslugu snimanja portreta klijenata kod kuće po posebnoj cijeni. Bio je zamijećen po vještini snimanja kvalitetnih noćnih fotografija. Uz portrete, kao mornarički fotograf, snimao je motive vezane uz austrougarsku mornaricu na većim formatima te pulske spomenike za potrebe Centralnog povjerenstva za zaštitu spomenika iz Beča.”

Gospođa iz Trsta, 1910., atelier Mario Circovich (kolekcija Alessandro Monaco, Udine)

GIOVANNI BONIVENTO (1863 – 1934)

Rođen je i umro u Puli, gdje je i proveo radni vijek, a naslijedio je atelier Basilija Cirkovića na Karolini. Kasnije je radio na još dvije adrese, u vrijeme Italije u Via Emanuele Filiberto di Savoia 2, a 1931. u Via Campomarzio 1.  Bio je umjetnički fotograf, izrađivao skupne i pojedinačne portrete te bilježio pulsku svakodnevicu. Pokopan je na gradskom groblju.

CESARE GALLINARO/MATTEO BERIOTTO/FIORINI GUGLIELMO GALLINARO

Kod ova tri fotografa treba osobito voditi računa o godinama kada su djelovali i adresama na kojima su djelovali. Naime, 1885. se otvara fotografski studio Gallinaro, u kući Antonija Rossija na Portarati, opremljen vrhunskom tehnikom po uputama umjetničkog fotografa Mattea Beriottoa koji će studio i voditi. Tisak piše: Više od javne preporuke dane putem tiska, vrijedit će djela umjetnika koji zna kako se to radi, a ovi će mu pribaviti brojnu i počašćenu klijentelu koja će dostojno udovoljiti njegovim željama i ni u kojem slučaju neće ga iznevjeriti.

Beriotto radi u studiju Gallinaro sve do 1906. i to u palači Scrazin na Usponu svetog Stjepana. U svibnju 1907. tisak obavještava da se studio Cesarea Gallinaroa seli na novu adresu, u Via Promontore 4. Obavijest je potpisao Cesare Gallinaro iako on tada, po svoj prilici, više nije živ. Već 1906. s adresom u palači Scrazin oglašava se atelier Gugliemo Gallinaro, poznat kao vlasnik ateliera Fiorini. Odmah nakon objave o preseljenju koju potpisuje Cesare Gallinaro, Gugliemo Fiorini se oglašava tekstom u kojem navodi kako se Matteo Beriotto lažno predstavlja imenom njegova oca Cesarea Gallinara. Natezanje putem dnevnog tiska oko prava na ime se proteže kroz više mjeseci, a atelier Fiorini svom nazivu dodaje i prezime Gallinaro dok od starog imena ne odustaje ni Matteo Beriotto. Jasno je da je poziciju na Usponu svetog Stjepana naslijedio ili izborio Fiorini, ali ostalo je i pravo Beriottoa da koristi Gallinarovo ime. Ono što dodatno zapliće čitavu priču je činjenica da je djevojačko prezime Cesareove supruge Antonije bilo Beriotto, ali ona nije imala sina imena Gugliemo kao ni Mattea.

U Il Giornaletto di Pola 2.7.1907. objavljuje da je preselio atelier

IGNAZ FRANZ SCHRECKER (1834-1888)

Rođen je 6. ožujka 1834. u Goltschjenikau u Češkoj. Bio je sin proizvođača rukavica, a prvi je fotografski studio otvorio u Budimpešti 1862., zaposlio deset ljudi, otvorio drugi studio te prepustio posao Maximilijanu, sinu iz prvog braka, a sam u nekoliko narednih godina otvorio studija u Beču, Briselu, Monacu, Celju i, 1881. godine, u Puli, a potom i Linzu. U Puli je atelier imao u hotelu Ribolli, moguće u prostoru u kojem je prethodno bio Luigi Mioni, a zatim u Via della Specula na broju 10 što je adresa prve vile Rodinis odnosno ateliera Olympia. Ignaz (Isaac) Franz Schrecker je fotografirao visoko plemstvo, između ostalih i Franza Josefa i prijestolonasljednika Rudolfa. Objavljivao je i albume fotografija, a jedan od njih je i Pola i njezina luka iz 1881. godine. Za svoj umjetnički rad je više puta nagrađivan. Bio je dvorski fotograf Austro-Ugarske, Nizozemske i Belgije. Sin Franz, iz drugog braka, bio je poznati austrijski kompozitora, a sin Maximilijan je 1915. otvorio podružnicu u Puli.

Princ Rudolf, 1870. (Autorska prava: ÖNB / Schrecker)
SMS Vulcan, pulska luka
Portret Egona Lercha, (1886 – 1915), KUK zapovjednika podmornice U-12, Pula 1915., atelier Maximilijana Schreckera
IGNAZ FRANZ SCHRECKER s drugom suprugom i djecom, 1886.

ATELIER FLORA I ATELIER SINTICH

Iako su se oba ateliera bavila i studijskom fotografijom, ostat će zapamćeni po razglednicama s motivima Pule, ali i cijele Istre.

ATELIER FLORA:

ATELIER SINTICH:

IZ PULSKOG TISKA

RIJEČ-DVIJE O ČLANKU:

Pula je u šezdeset godina, od 1840. do 1910., povećala broj stanovnika za pedesetak puta. Potreba i vojnog i civilnog stanovništa za fotografijama odgovarala je tom golemom rastu pa nakon prvog ateliera Luigija Mionija jedan za drugim niču i drugi, a malo se koji gasi sve do 1914., početka Prvog svjetskog rata. Ovo je skromni prikaz najpoznatijih fotografa koji su u Puli imali svoj studio te ne uključuje carskog fotografa Aloisa Beera, kao ni vojnog fotografa Johanna Rottmayera, njih ću obraditi posebno.

Prvih sam nekoliko razreda osnovne škole pohađala u tzv. maloj školi, izdvojenom dijelu Nevena Kirca, današnje Osnovne škole Šijana. Svakoga sam dana prolazila pored foto-ateliera čijeg se imena ne sjećam, a ne mislim da sam ga ikada i znala, ali sam dobro zapamtila izlog prepun fotografija vojnika. Neke su od njih bile obojane, a ta neprirodna ružičasta lica nisu nimalo nalikovala onima s druge strane Ulice 43. istarske divizije gdje su u velikoj kasarni živjeli stvarni vojnici. U to se vrijeme putovalo više i češće nego u austrougarskoj Puli, ali vojna je stega bila takva da su ti mladići vezu s domom ipak uglavnom održavali pismima kojima su povremeno prilagali i fotografije, crno-bijele ili onakve, rukom obojane i dodatno ukrašene.

IZVORI: Istrapedia, Il Giornaletto di Pola, Wikimedia, mgz.hr, facebook grupa Svi koji bi voljeli hodati Pulom u vrijeme Austro – Ugarske – album Marina Stornoge, L’ Arena di Pola, Omnibus, Il Popolo Istriano, Austrian Centre for Digital Humanities and Cultural Heritage, L’ Eco dell’ Adriatico, APA – PictureDesk.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s