Gostionice, hoteli, kavane…

James Joyce je za svog boravka u našem gradu bio svjedokom tog naglog razvoja, a danas mirno sjedi za svojim stolom pred Caffe barom Uliks (https://www.facebook.com/caffe.uliks/)

Živost i rast grada možda je najlakše pratiti upravo pomoću podataka o hotelima, gostionicama i kavanama, a Pula je uslijed demografske eksplozije u drugoj polovini 19. stoljeća iz godine u godinu bivala sve šareniji kaleidoskop. Prizemlja novoizgrađenih kuća bila su gusto načičkana trgovinama odjeće i posuđa, pekarnicama, slastičarnicama, urarima, frizerima, srebrnarima… Neizostavne su bile i brojne kavane, restorani, gostionice i hoteli raznih kategorija – od svratišta i skromnih oštarija za “prosti puk” do najluksuznijih mjesta na kojima je svoje hedonističke potrebe zadovoljavala aristokracija.

HOTEL PALAST/PALACE/RIVIERA

Grand hotel Riviera ili Palast/Palace započeo se graditi 1908. godine, a otvoren je 1909. Izgrađen je prema projektu bečkog arhitekta Carla Seidla. Hotel je odmah po izgradnji postao vrlo popularan zbog atraktivne lokacije, izvrsne bečke kuhinje, koncertne dvorane, kavane, frizerskog salona, poštanskih i drugih usluga, a i bio je povezan tramvajem s centrom grada. U njemu su se redovito održavale plesne večeri i koncerti o kojima je redovito izvještavao pulski dnevni list na njemačkom jeziku, Poaler Tagblatt, u svojoj gradskoj rubrici.

Pred Rivijerom 1915.
Hruščov i Tito 1956. pred Rivijerom

Ulica Barbacani, pogled iz smjera kazališta

KAVANA SEZESSION I GOSTIONICA AL TEATRO U ULICI BARBACANI

U ulici Barbacani (današnja Anticova), koja se uz ogradu Doma branitelja proteže od Danteova trga do kazališta, kavanu Sezession je imao Blaž Paskoević, bogat i utjecajan pulski poduzetnik. Paskoević je posjedovao više zgrada u ulici, neke su za savezničkog bombardiranja ostale neoštećene, ali je ona u kojoj je bila kavana srušena te je na tom mjestu izvedena interpolacija.

U istoj je ulici bila i Trattoria Al teatro pred kojom je mehaničar Giacomo Tutti, rođen 1893., 2. lipnja 1919. bio izboden do smrti. Postoji i podatak da mu je to učinio ljubavnik. Giacomo nije bio oženjen, a za sobom je ostavio ožalošćene majku i sestru.

Paskoević je, po svoj prilici, bio drugi vlasnik, jer tisak 1905. javlja:

Otvorena je nova elegantna kavana “Secession” u ulici Barbacani. Uređena je s mnogo stila, sastoji se od dvije prostorije. Posebice salon ostavlja osobit dojam na gosta jer su na zidovima ogromna ogledala, a uz zidove plišani kaučevi. Osvjetljena je s 15-ak stropnih svjetiljki, a gostu su na raspolaganju bilijar, telefon i toalet. Vlasnica je g. Cerlenizza.

Kao suvlasnici navedene kavane spominju se i Nicolo Cazzola i Argeo Rossi, ali nije mi poznata godina.

Ulica Barbacani, pogled iz smjera Danteovog trga (desno je stara zgrada Marine Casinoa)

HEIM’S HOTEL CENTRAL

Hotel Central nalazio se tu gdje je sada drvored, a Marija Formoza je bila sasvim zaklonjena zgradama (fotografija: istria-culture.com)
Hotel Central, druga zgrada slijeva; desno je zid Arsenala koji postoji i danas,a vidljiv je na fotografiji gore

Krajem listopada 1900. u Hotelu Central boravile su supruga generala Kargera i njihova sedamnaestogodišnja kćer Lili. Tog je poslijepodneva djevojka bila na prozoru te joj je s vrata skliznula ogrlica, a u pokušaju da je uhvati pala je s drugoga kata na ulicu. Teško ozlijeđena odnešena je u sobu, ali njena daljnja sudbina ostala je nepoznata.

Polaer Tagblatt 1906. godine piše:

1906. – Pulski hoteli Central, Stadt Triest, Imperial, Due Mori, Dela Ville, Belvedere i Piccolo danomice objavljuju svakog novodošlog gosta pod punim imenom i prezimenom te zvanjem i prebivalištem te tako olakšavaju zainteresiranima kontakt s njima.

Terasa Hotela Central
Hotel Central (s bijelim tendama)

HOTEL CENTRAL – VILLA MARIA / PETINELLI

Vila Maria/Petinelli je sagrađena 1911. godine, a projektirao ju je Ferdinando Geyer. Postoje sumnje da je neko vrijeme bila jedno od centara prostitucije. Kao hotel je poznata pod imenom Central ili Zentrale. Nalazi se u ulici Castropola, pod Kaštelom, a uz nju se niže još nekoliko nešto manje atraktivnih vila.

Vila Petinelli danas

HOTEL BELVEDERE

Omnibus piše 1906. godine:

Završetak godine 1905. pružio nam je naš Sokol veselu zabavu. Silverstrovom večeri na zadnji dan prošle godine pokazali smo opet da u sinovima majke Slave još slavenskih duša ima, da za rod Slavije još slavenska srca biju. Prostrana dvorana Hotela Belvedere okupila je i ove godine mnogobrojne oduševljene rodoljube da dadu oduška blagoj slavenskoj duši na završetku umiruće godine, a početku nove 1906. godine. Uz svu brigu, kojom se naš vrijedni Sokol trsi da nam pribavi ovakve zabave, molili bi ipak da nas ubuduće poštedi s glupim švapskim produktima koji ne znamo da li više dosađuju ili ozlovoljuju. Treba jednom iznesti domaće slavenske komade. Bez zamjere, ali možda neće škoditi.

Hotel Belveder nalazio se u neposrednoj blizini vile Monai, nasuprot Marine Casinoa; danas je tu Klub Uljanik.

Slikovni rezultat za klub uljanik

HOTEL MIRAMAR / HOTEL DER STADT TRIEST, CAFE SPECCHI, CAFE HABSBURG

gg
Desno – Kavana Ogledala, fotografija Alois Beer

Michele Zagoreo (1859. – 1931.) bio je vlasnik Caffe degli Specchi (Kavana ogledala) i Hotela Miramar; 1916. spominje se kao vlasnik Kavane Habsburg no lako je moguće da je to samo primenovani Caffe degli Specchi.

Prije Hotela Miramar na njegovom je mjestu bio Hotel der Stadt Triest dok se istoimena gostionica nalazila iza samog Augustovog hrama, na ribarnici.

ALBERGO ALLO SCOGLIO OLIVI

Nasuprot Hotela Miramar, desno od današnjeg Parka mladenaca pod Augustovim hramom, nalazio se Albergo allo Scoglio Olivi (Hotel Uljanik) koji je u prizemlju imao gostionicu.

CAFFE MUNICIPIO

Johann (Giovanni) Hapacher (1862 – 1914) bio je vlasnik Caffea Municipio na Forumu. Nakon njegove smrti posao preuzima supruga Paola Hapacher (1865 – 1940). Supružnici Hapacher imali su kćer Francesku (1894 – 1920).

HOTEL IMPERIAL / MILANO

Hotel Imperial u Kandlerovoj ulici danas je poznat kao Lipa, škola za trgovinu, ugostiteljstvo i turizam, a u vrijeme vladavine Italije tu je bio hotel Milano. U Kandlerovoj je od 1910. do 1915. bio i Hotel Piccolo u vlasništvu Karla Schippa.

Hotel Imperial, 1900., fotografija Alois Beer
Razglednica Hotela Imperial

CAFFE MIRAMAR

Caffe Miramar bio je u vlasništvu Grge Vratovića, vlasnika zgrade desno od kuće Wassermann u kojoj se nalazila kavana.
Caffe Miramar u kući Wassermann
Caffe Miramar s proširenom terasom duž čitave zgrade
Mirko Vratović, sin vlasnika Caffea Miramar

Grgo Vratović, (1848 – 1936), došao je u Pulu iz Lanišća, s Ćićarije, te predanim radom stekao i imovinu i ugled. U braku s Mariom, rođenom Klier (1858 – 1925), imao je najmanje četvero djece. Njihov je sin, Mirko Vratović, (1885 – 1968), nakon završene gimnazije u Puli studirao pravo u Beču i Grazu. Nakon doktorata se vraća u Pulu te postaje važan faktor u borbi za nacionalna i socijalna prava Hrvata i Slovenaca.

Iz Istrapedije:

Nakon talijanske okupacije Istre postao je žrtvom političkog progona (konfiniran je u Puli). Fašisti su 1921. uništili njegov ured u Puli, nakon čega se preselio u Trst, gdje je otvorio odvjetnički ured i obnašao brojne dužnosti, osobito u društvu Edinost, kao potpredsjednik, odnosno predsjednik Istarskog odbora društva. U njegovu uredu uređivani su listovi: Istarska riječ, Narodni gospodar, Mladi Istranin, ženski mjesečnik Vez, kalendar Jurina i Franina i različite prigodne knjige. U povodu 50. obljetnice Edinosti u prigodnom broju istoimenog lista (17.I.1926) objavio je članak Petnaest prevratnih dana u Puli, u kojem svjedoči o sudjelovanju u zbivanjima potkraj listopada i početkom studenog 1918. Uhićen je 1929. i u insceniranom procesu pred Specijalnim sudom u Rimu osuđen na 10 godina zatvora. Oslobođen je nakon pet godina, ali su mu oduzeta sva građanska prava. Zbog toga je 1936. emigrirao u Jugoslaviju. Do svršetka II. svjetskog rata ostao je u Beogradu, gdje je ilegalno obnašao dužnost predsjednika Saveza emigrantskih društava iz Julijske Venecije.

U travnju 1945. imenovan je članom Instituta za međunarodna pitanja pri Ministarstvu vanjskih poslova, gdje je radio na rješavanju istarskog pitanja. Suautor je knjige Oko Trsta (1945.). Nakon mirovnog sporazuma s Italijom vratio se u Pulu, te od 1947. do umirovljenja 1951. radio u NO Kotara Pula kao pravni referent.

Terasa Caffea Miramar

PRVI VLASNICI GOSTIONICA I KAVANA ZABILJEŽENI U MATIČNIM KNJIGAMA

  • Gostioničar Gabriello vjenčao se u Puli 1632.
  • Gostioničar Zuanne Cepeler umro je 1644. i pokopan je u crkvi sv. Franje
  • Gostioničar signor Domenico umro je 1704.
  • Vlasnik kavane Ferrigo (Federico) Savorgnan doselio je iz Venecije, najprije je bio sobar pulskoga biskupa Andree Balbija, zatim njegov konjušar, a 1753. se spominje kao vlasnik kavane; 1754. se oženio udovicom Marijom Tamaro, a umro je početkom studenog 1760. u dobi od četrdeset godina.
  • Kao vlasnici kavana navode se još: Giacomo Frighera, roden 1762., Angelo Ragazzi Veneziano, vjenčao se u Puli 1769., Zorzi (Giorgio) Lombardo, rođen u Puli 1796.

HOTEL DA LA VILLE I VINARIJA CUZZI

Giovanni Cuzzi, (1857 – 1914), bio je vlasnik gostionice Alla chiave d’oro, vlasnik Hotela de la Ville i vinarije Cuzzi na fotografiji iz 1906. godine.

Vlasnik Hotela de la Ville 1911. je Richard Ceušić, dok je prvi vlasnik tog hotela bio Luigi Movia i to u vrijeme dok je to još bio jedini hotel u gradu. Kasnije je Movia otvorio lokal All’ Apollo, zatim Nuovo giardinetto i nekoliko drugih. Movia je bio prvi predsjednik udruge gostioničara i restoratera Pule. Umro je 1904. u dobi od 84 godine.

Hotel de la Ville se nalazio u Via Carducci, u istom bloku zgrada gdje i vinarija Cuzzi, s gornje strane, u današnjoj Istarskoj.

BILO JE TOGA JOŠ: Hotel Bologna, Hotel Ladavaz, Hotel Moncenisio, Hotel Elizabeth, Hotel Europa, Restaurant Burget, Trattoria i Albergo Ai due Mori, Bar Savoia, Stadt Pilsen, Trattoria alle Tre Porte…

Antonio Dazzara imao je najprije restoran Alla Stazione Feroviaria, vjerojatno negdje blizu željezničke stanice ili u sklopu nje, a zatim Restaurant Tegetthoff. Bio je i predsjednik udruge restoratera, gostioničara i vlasnika kavana. Umro je 1905. u dobi od 62 godine. Oglas za Restaurant Tegetthoff je iz 1883.

I JOŠ…

– Osim hotela i kavane Miramar, 1911. je postojao i restoran Miramar vlasnice Marie Mueliner.

– Natale Vodopia, (1834. – 1888.), imao je gostionicu Al nuovo anfiteatro. Bio je oženjen Mariom Fabretto (1846. -1902.) iz obitelji koja se u matičnim knjigama spominje još u 17. stoljeću.

– Merlach Fosca, (1825. – 1906.), upravljala je gostionicom Al canarino.

– Eugenio Cerlenizza, koji je sa supugom Lucijom imao gostionicu u Via San Martino (danas Ulica Dubrovačke bratovštine), 1901. je osuđen na pet mjeseci zatvora, jer je kao pripadnik socijalističke partije demonstrirao protiv austrijske vlasti. Umro je 1955. u 72. godini.

 – Francesco Scala, (1858. – 1916.), bio je vlasnik kavane Aurora i jedne gostionice.

– Franceco Rizzo je 1899. imao gostionicu i sobe za iznajmljivanje Al tempio d’Augusto.

– Lorenzo Benedetti bio je vlasnik restorana Benedetti na Svetom Polikarpu u Via Helgoland.

– U Narodnom domu bila je kavana Basletić i drug.

 – Kavanu Pilsner Urquell imali su Stefan i Elise Gabrian.

 – U sklopu restorana Werker na Piazzi Verdi (trg ispred tržnice), u vlasništvu Josefa Goloba, bio je i ured za posredovanje Anne Golob, telefonski broj 157. Na istom trgu bio je i Caffe Stella Polare, Raimonda Cazzole.

Caffe galerija Cvajner na pulskom Forumu, nasuprot bivšeg Caffea Municipio (omiljeno mjesto autorice bloga)

NAPOMENA: iscrpan diplomski rad Matije Prepušta na ovu temu možete pronaći na sljedećoj poveznici: https://repozitorij.unipu.hr/islandora/object/unipu:1585

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s