AUTORICA

Zovem se Nataša Skazlić. Rođena sam Puležanka iako već dugo živim u Zagrebu. Spisateljica sam, volim Pulu i eto bloga!

“U korti prhnem do sivih grmova ružmarina i podivljale šparožine šinjore Paule pod kojom kroz rahlu zemlju baš probijaju nove mladice, naša kornjača podiže glavu kao da me vidjela, na tiramoli vise velike mudante šjor Bepa. Zatim u vrt omeđen visokim kamenim zidom i pogled na gredice s jagodama u sitnom cvatu i one s netom izniklim radičem, na grmove armulina koji se miješaju u svježem akvarelu mjestimice otežanom mrljama razmazane tempere od boje vanilije do tamnozelene. S druge strane zgrade baš pristiže plavo-bijeli milicijski fićo. Mali Mauro s vrha ulice gura plastični kamion dvorištem iza sive, mjestimično prohrđale ograde od kovanog željeza s milijun zavijutaka. Tamić sa zelenom ceradom i žarkocrvenim konopom koji je vezuje za klimavu karoseriju, ljulja se kao prastara nona dok ide cestom od mini pivovare prema centru. U vrtu šinjore Paškvete buja život: gusjenice, kukuljice, leptiri, ptice, kasno procvjetale voćke, badem u mladom lišću. Sunem gore pa se vratim, ali ne preblizu. Moj rodni grad gubi oštrinu i znane toponime, pretvara se u grudasti arhipelag umočen u hrapavo more. Stojim tu kao nagnuta nad terarijem za sićušne, golim okom nevidljive životinje sve dok ne zanoći, dok ga ulične svjetiljke ne počnu otimati kao krugove od tijesta pod tankim rubom čaše. Utisnuta u krhotinu trokuta Istre, Pula je dio velikog razvedenog svijeta.”

(ulomak iz mog romana “Bidon”, Hena com, Zagreb, 2015.)